Candide ili Optimizam kratka lektira (2024)

Analiza djela Candide ili Optimizam. Roman je napisao Voltaire. Kratka lektira, likovi, kratak sadržaj i književni elementi priče bez posebne karakterizacije likova, pa čak i bez čvrste povezanosti radnje. Provjera znanja pročitanog djela na brz i jednostavan način!

Analiza

Candide ili Optimizam je filozofski roman koji je njegov autor Voltaire objavio 1759. godine u Ženevi. Samo mjesec dana nakon izdanja bio je zabranjen od gradskog vijeća, ali uskoro se u Parizu i u ponekim europskim gradovima pojavljuju primjerci romana.

Knjiga je postigla veliki uspjeh i popularnost među čitateljima, no bila je nebrojeno puta i napadana. Za vrijeme Voltaireova života izašlo je čak 40 izdanja. Voltaire je na optužbe odgovarao tako da je govorio da on to djetinjasto djelo nije napisao.

Što se tiče radnje možemo primijetiti da autor puno pažnje nije posvetio niti karakterizaciji likova niti čvrstoj povezanosti radnje. Razlog tomu je zasigurno taj da Voltaire nije htio da njegove likove gledamo kao prave, realne ljude jer time bismo se i sažalili nad njihovom sudbinom, a i do izražaja ne bi došao niti šaljivi ton koji se proteže kroz cijelo djelo. Šaljivost autor postiže upotrebom filozofskih pojmova, povezivanjem nespojivih pojava i ideja, paradoksima te ironičnim ponavljanjem kako Candide bez obzira na sve životne nedaće i dalje ima savršen i najbolji mogući život.

Ovaj roman satira je na račun Leibnizove filozofije kako je život kojeg živimo najbolji od svih mogućih života. Tu teoriju autor nigdje u djelu ne osporava već svom liku pridaje toliko patnje da ta životna filozofija zvuči gotovo groteskno.

Voltaire je kritizirao i rat, nasilje, ljudsku glupost, vjersku netoleranciju i još mnogo toga.

Na kraju možemo zaključiti da Voltaire nije zagovarao pesimizam. On je samo držao do toga da čovjek ako već živi u najboljem od svih mogućih svjetova, mora nešto činiti i da taj svijet unaprijedi. To je vjerojatno i smisao posljednjih Candidovih riječi da svatko mora uzgajati svoj vrt.

Elementi djela

Vrsta: roman

Tema: Candide luta svijetom kako bi spoznao smisao svog postojanja

Pouka: svijet nije idealno i savršeno mjesto, no svatko može učiniti nešto kako bi ga učinili malo ljepšim

Vrijeme radnje: neodređeno

Mjesto radnje: Italija, Engleska, Francuska, Eldorado, Portugal, Vestafalija

👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼

Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Kratak sadržaj

Candide je pristojan, drag i pametan mladić, no pomalo naivan. Candidus latinski znači nevin, čist, naivan. Život provodi u Vestfaliji, u Njemačkoj, a živi u dvorcu koje je vlasništvo baruna Thunder-ten-tronckha. U dvorcu osim baruna živi još barunica, njihova djeca te Pangloss - dvorski učitelj.

Učitelj Pangloss živio je u skladu s Leibnizovom doktrinom. On vjeruje kako je na kraju sve dobro u najboljem od svih svjetova. Candide se složio s ovom doktrinom i nije imao nikakvih prigovora.

Jednoga dana Candide je pokušao poljubiti Cunegondu, lijepu kći baruna te je iz tog razloga bio protjeran iz dvorca. Tada je započelo novo razdoblje u njegovom životu. On je krenuo u svijet, lutao je i tako otkrio koliko se gluposti, patnje i zla nalazi u svijetu.

Candide je bio na prijevaru unovačen u vojsku Bugarske koja se u to vrijeme borila protiv Abara. Jedva se izvukao iz tog rata živ, a bio je zgrožen velikim ratnim strahotama. Pobjegao je u Nizozemsku gdje je odmah pri dolasku susreo jednog bijednog prosjaka za kojeg je utvrdio da se radi o Panglossu. On mu je tada ispričao da su Bugari sravnili barunov dvorac te da su ubili njegovu kćer Cunegondu. Ipak, Pangloss je tvrdio da se i dalje radi o najboljem od svih mogućih svjetova i da stvari teku najboljim tijekom.

Nakon toga Candide i Pangloss se zajedno upute u Portugal, u grad Lisabon. Tamo su stigli u trenutku kada je grad zadesio snažan potres koji je uništio grad.

Zbog nekih svojih izjava bili su obojica uhićeni od inkvizicije. Pangloss je bio obješen, a Candida su išibali do krvi. Kako je bio jako ranjen, za njegovu skrb je bila zadužena jedna žena koja ga je odvela do Cunegonde. Ona mu je ispričala svoju životnu priču punu užasa, a na kraju mu spomene i da je sada ljubavnica čak dvojice muškaraca. Bila je riječ o jednom židovskom bankaru i o Velikom inkvizitoru. Candide obojicu ubije te bježi u društvu Cunegonde u Buenos Aires. U tom gradu se španjolski guverner zaljubi u Cunegondu, a Candide je prisiljen bježati u Paragvaj koji je pod vlašću jezuita. Gostoprimstvo mu je tamo ponudio jedan svećenik - pukovnik za kojeg se ispostavilo da je Cunegondin brat.

Iako su obojica bili sretni što se vidi, sreća nije trajala dugo. Candide je priopćio Cunegondinom bratu da se želi vjenčati s njegovom sestrom, na što ovaj poludi od bijesa. Napadne ga i dođe do dvoboja u kojem Candide mačem probode svećenika - Cunegondina brata.

Candide bježi sa slugom Cacambom te stignu u zemlju ljudoždera. Spase se od kipućeg lonca samo zbog Cacambove prisebnosti. Putuje dalje i dolaze u Eldorado. Eldorado je mitska zemlja gdje se na svakom koraku nalazi zlato i drago kamenje. Ljudi koji tamo žive su plemeniti, mudri i religiozni pa im zato ne trebaju ni crkva ni sudnica, a ni zatvor. Standard života je visok, a država pomaže umjetnosti i znanosti. Ipak Candide se ne može dugo zadržati tamo jer ne može živjeti bez Cunegonde. Prikupe velike količine dijamanata i zlata te napuste Eldorado.

Nakon toga Candide je poslao svog vjernog slugu u Buenos Aires kako bi od guvernera zatražio Cunegondino oslobođenje, a on se odluči ukrcati na brod za Europu. Društvo mu je putem pravio stari znanstvenik Martin čiji su pogledi na svijet bili iznimno pesimistični, sasvim suprotni od pogleda na svijet koji je naučio od Ponglossa. Tijekom plovidbe njihove teme vrtjele su se oko slobodne volje, porocima, sudbini, dobru i zlu te o vrlinama.

Candide je stigao u Pariz čiji je društveni život u potpunosti upoznao, a nakon toga uputio se u Veneciju. Tamo je sreo bogatog Pococurantea koji iako je bogat ne uživa u životu, a nakon njega sreo je i šest kraljeva koji su izgubili prijestolje. Candide je bio sve uvjereniji kako nitko u svijetu ne može pobjeći od nesretnog usuda, jedino su toga oslobođeni ljudi u Eldoradu.

Martin i Candide odlaze u Carigrad i tamo su sreli Panglossa, Cacamba, Cunegondu i njezina brata. Cunegonda je sada stara i ružna, ali Candidu to nije bitno, on se ipak oženi njome. Svi zajedno sreću i mir nađu na malom posjedu što ga je kupio Candide novcem koji mu je ostao od blaga iz Eldorada. Učitelj Pangloss je i dalje ostao pri svojem poimanju života, a Candida to više ne zanima. Roman je završio njegovim riječima o potrebi da trebamo uzgajati svoj vrt.

Analiza likova

Likovi: Candide, Pangloss, Cunegonda i njezin brat, Cacamba, Martin...

Candide - iskren, naivan i neiskvaren mladić. Život ga nije mazio te je njegovu većinu proveo lutajući svijetom. Živio je po principu da je ovaj život koji ima najbolje što mu se moglo dogoditi. Na kraju je zaključio da to nije istina i da svatko mora život unapređivati. Bio je zaljubljenu Cunegondu koju je znao još iz mladosti. Vjenčao se s njom kada je već bila stara i ružna, no njemu to nije nimalo smetalo jer ju je volio.

👉🏼 ZA VIŠU OCJENU! 👈🏼

Analiza djela i likova + najvažnija pitanja / odgovori za ovo djelo! Nabavite ovdje >>>

Biografija: Voltaire

Francois Marie Arouet, pisac i pjesnik koji se predstavljao pod imenom Voltaire, rođen je 1694. godine u Parizu. Bio je francuski književnik, povjesničar i filozof. Nakon završene gimnazije studirao je pravo, ali je napustio studij. Bio je vsni pisan epigrama, duhovit kozere i satiričar te je ušao u pariške salone.

Njegova prva velika uspješnica bila je tragedija "Edip" koju je napisao u tamnici gdje je boravio godinu dana nakon uvrede regenta Filipa Orlenaskog.

1726. zbog sukoba na francuskom dvoru odlazi u Englesku gdje se sprijateljuje sa visokim društvom i upoznaje sa filozofskim idejama Popea, Newtona, Lockea i Shafetsburyja i izdaje knjigu Filozofskim ili engleskim pismima, no knjiga nije prihvaćena te postaje jednim od autora čija djela nisu rado viđena.

1728. godine objavljuje spijev "Henrijada", a zatim još slijede "Povijest Karla XII", "Elementi Newtonove filozofije", a sredinom 40tih godina postaje slavan i čitan kao pjesnik i povjesničar te objavljuje "Zadig", liberto "Princeza od Navare" i "La Pucelle".

Teško se suzdržava satire, koje su upućene kraljevoj ljubavnici, pa odlazi u progonstvo kod Pruskog vladara čiji postaje savjetnik i prijatelj.

1751. objavljuje povijesnu studiju "Stoljeće Ljudevita XIV" i pripovijesti "Micromegas". Najjače godine stvaralaštva bile su između njegove 50-te i 60-te godine života kada objavljuje svoja najpoznatija djela: "Poema o nesreći u Lisabonu", "Rasprava o snošljivosti", "Ogled o običajima i duhu naroda", "Filozofski riječnik", "Naivko" i "O strahovitoj opasnosti čitanja".

Vraća se u Pariz gdje je i umro.

Autor: M.L.