U Registraturi: Roman (Hrvatski Klasici) (Croatian Edit… (2024)

CRO/ENG
Kod prvog čitanja sam imao problema sa praćenjem događaja, ali, kada sam ponovno sve prošao, moj dojam se drastično promijenio prema ovoj knji*zi. Iako sam više ljubitelj povjesnih romana (kada je riječ o 19. st.), cijenim trud koji je Kovačić uložio kako bi opisao društvene prilike težaka, studenata, trgovaca i razbojnika, prebacujući se sa sela na grad i obratno. Posebno su me se dojmili likovi Ivice Kičmanovića i Laure, dvoje različitih ljudi iz drugačijih okruženja, ali teških prilika, te njihova borba da pronađu svoje mjesto u svijetu koji može biti okrutan, koliko primamljiv i pun mogućnosti. Interakcije sa drugim likovima su isto zanimljive, bilo da potječu iz poznanstava, rodbinskih i prijateljskih odnosa, konflikta ili ljubavi, a na kasnije događaje utječe i postupan razvoj radnje. Moram priznati da je odlazak u prošlost, kako bi se opisala pozadina jednog od likova, bio glavni razlog zašto sam se pogubio kod prvog čitanja i zato treba pripaziti prilikom čitanja, jer opisivanja ima dosta, kao i par paralelnih priča (preporučljivo je čitati ovu knjigu u većem broju kratkih serija, 15-20 str.), a za kraj mogu reći kako me i danas hvata jeza kada se sjetim. Svakako naslov za pročitati, uz činjenicu da je jedan od naših najboljih romana ikada napisanih.

At the first reading I've had a problem with tracking the events, but, during my reread, my opinion has drastically changed towards this book. Although I'm more a fan of historical novels (when it comes to 19. century), I appreciate the work that Kovachich put to describe the social states of workers, students, merchants and bandits by shifting from village to town and other way around. I was especially fascinated by the characters of Ivica Kichmanovich and Laura, two different people from different surroundings, but harsh circ*mstances, as well as their fight find their place in a world which can be cruel, as much as tempted and full of possibilities. The interactions with other characters are also interesting, whether they are from acquaintances, family or friendly relationships, conflicts or love, which affects on the latter events during the plot. I must admit that going backward into the past, with the intention of explaining the background for one of the characters, was the main reason that I've got so confused during the first reading and, for that reason, it requires attention, because there are lot of description and parallel stories ( I recommend reading it numerous short series, with 15 to 20 pages each), with the end that terrifies me even today. Definitely a title to read, with the fact that it's one of our best novels ever written.

4.5

Napokon nešto ovako dobro u literaturi za fakultet! :)

"Ti si moj i tvoja me ruka uvodi u prostore gdje sam sretna i čini mi se da sve zaustavilo osim nas koji čudno trajemo na klatnu sudbine, bez težine."

Obožavam ovaj roman. Najdraže djelo novije Hrvatske književnosti <3

Podijeljeni su stavovi oko Kovačićevog, po mom mišljenju remek-djela. Ovo je knjiga koju imam namjeru ponovo pročitati iako je mogu i u snu prepričati. Šteta za ovakvu šturu ocjenu koju ima na goodreadsu . Ukusi se naravno razlikuju.Svačije mišljenje treba poštivati i pokušati sagledati i s jedne druge perspektive. Tako i učimo, tako i otkrivamo možda nevidljive greške(koje će nam možda naknadno pokvariti dojam) koje zbog trenutne zasljepljenosti onim pozitivnim oko romana nismo uočili... Ali na ovo djelo sam slaba.Osobno smatram da ga je većina ljudi ocijenila temeljem sjećanja koje im je ostalo na samo još jednu u nizu od srednjoškolskih lektira koje su im nametnute u nedovoljno zreloj dobi. Odlična knjiga. Preporučujem ljubiteljima dobrog romana a obavezno i skepticima koji su ga možda zaobišli zbog preporuke sedamnaestogodišnjeg kolege iz razreda koji je u biti i prije čitanja knjige jednostavno odlučio da je *sra*e* . Svakako roman za zreliju dob.

2015 reading challenge - a book more than a 100 years old

Changed my rating from 4 to 5 stars. It keeps getting better and better towards the ending.

1.5 zvjezdica
0.5 samo za sapunica-worthy priču i "Krv nije voda!".

Pokopajte me s ovom knjigom.

U srednjoj sam ga školi mrzila, na fakultetu me nije prestajao nasmijavati svojom pametnom satiričnošću. Dobar roman.

It would be pure masterpiece if the book didn't oscillate in few parts,especially in retrospective ones. Still it is perfect depicting of society of 19th century and definitely places itself on the top of Croatian classics

Možda da nije bio za lektiru i da sam se mogla više uživjeti u samu fabulu (koja je sasvim u redu!) i da nisam morala svakih nekoliko trenutaka prekinuti čitanje da zapišem ionako preopširne povijesti likova... A možda sam samo premlada da sve u potpunosti razumijem.

najdrazi i najuvjerljiviji quote "Krv nije voda!"

?????????

3.5

Ne znam, od ovoga treba napraviti neki super film, samo da se točno drže svih događaja u knji*zi. Zadnjih dvjesto stranica sami obrati, usponi padovi.. Ima toliko slatkih događaja koji u meni izazivaju želju da se vratim u to vrijeme i živim onak na nekom brdašcu bezbrižno i da me tamo obijađa neki Ivica.. preslatko. Naravno izostavila bih psihopata koji ljudima kopa oči i siječe udove, jer naravno to nitko ne bi htio u svome životu.
Sve je dobro što se dobro svrši. Izreka koja je u potpunosti primjenjiva za ovu knjigu, naime, zbog izuzetno depresivnog završetka zaboravimo na nježne i vedre trenutke što je žalosno, ali život je takav, žalostan.
Treba pročitati ovu knjigu, pokazuje kako su hrvatski pisci zapravo supać ♡

So many things happen in this book. I wish it focused more on the important events and explored the motivations and reasoning of the characters instead of delving into some, to me, completely unnecessary scenes. But, it definitely managed to shock me and, at times, disgust me. It shows a horrible side of people and there isn't much optimism to be found, things are terrible, they rarely actually get better and relationships are complicated and strange. A bit too depressing and disturbing for me, but, with interesting scenes.

Fatalna žena

Volim, volim, volim.

Mislim super sve i svašta se događa al se vidi da se kovacic gubi pred kraj

Детињство, породични односи, младост, старост, село, град, деца са села на улицама града у оделу које им стоји ко туђе, али доноси нови идентитет - боље рећи полуидентитет. Полуинтелектуалци, полугоспода. Љубавни заплети и друштвени односи реалистично мотивисани, реалистични јунаци, али и они са романтичарском карактеризацијом, страсни и опасни.

Написано бритко и питко. Чита се брзо и лако, ништа се не чини предуго или сувишно. Нема великих реалистичких деоница у којима се посвећује пажња 1 предмету, дескрипцији, ентеријеру, екстеријеру (нико не коси детелине ��а 50 страна). :)

У роману каже за једну јунакињу: бистрим оком гледала је у дволичне образе духа времена и разумела његову тупу бритву којом реже […].
Такво је ово дволично време, кад се јасне г��анице између времена растачу, када не постоји јасна подела на богате и сиромашне, на село и град, па чак и на момке и девојке. А то све делује тупом бритвом - процес је дуг, али последице трајне.

Book was written in 1888 and I truly enjoyed every page of it. It was refreshing to read something that was written when there was no TV,no Facebook or Instagram. You can feel different kind of freedom in the authors spirit. Incredible book. A.G. Matoš was right when he said that author was born 500 years before his time. Highly recommended this Masterpiece of Croatian Literature

HRV: Znam da sam ovo čitala, i znam da je bilo dobro, ali iskreno nemam pojma o čemu se radilo u knji*zi.

ENG: I remember I read this, and I remember it was good, but for the life of me I can't remember what it's about.

2.5/5

3.75

Čitala nekad davno... neki su mi dijelovi bili malo teški, morat ću ponoviti ;)

This book is just the best!

Realism novel. Bearable only because it's dramatic and I love drama.

It was very interesting to read, and a surprising ending for sure.

Good story

review broj 1: dundo maroje if it was written u devetnaestom stoljeću…
review broj 2: “Možda bi mogao sa napišeš nešto iole normalno o nekom ženskom li-“
Ante: ne